
Kada upisuješ fakultet ne pada ti na pamet da si možda napravio pogrešan izbor. U momentu dok se potpisuješ na indeks već vidiš sebe kako to činiš i dok ti uručuju diplomu. A onda ako ispadne da se nisi dobro procenio o izboru pravog fakulteta za tebe, na scenu nastupa realnost.
Na fakultet odlaziš beživotan, svaki minut u toj zgradi deluje kao sat, ispitni rok bi preplakao jer apsolutno nemaš interesovanja za ono što učiš. Jedino što te drži je društvo i prkos dok ponavljaš: „Pa nisam valjda glup da odustanem?“, a znaš da se ne radi o odustajanju, već o borbi za nešto što nije u skladu sa tvojim interesovanjima.
Na Filološki, baš kao što sam i opisala u tekstu o izboru fakulteta, sam dospela slučajno, mislila sam to je usputna stanica dok ne upišem glumu. Glumu nisam upisala, a od mene se očekivalo da završim taj Filološki. Ceo zimski semestar druge godine bio mi je mučenje. Sve više i više jer sam dublje ulazila u filološke nauke koje su mi lično dosadno i prosto nije leglo da razumem materiju.
Osim toga shvatila sam da sam pronašla interesovanje koje nije gluma – turizam. Čak sam i znala ustanovu na kojoj želim da ga studiram – Visoka turistička škola.

Mesecima sam se terala da ne napustim Filološki i ubeđivala sebe da je to što želim da uradim glupost. Prvenstveno zbog sledećih 6 izgovora i zabluda, na koje imam i odgovore (sama sebi) nakon 2 godine:
1. Svi moji vršnjaci će završiti fakultet pre mene.
Mene samo interesuje gde sam te 2015. pročitala da fakultet mora da se završi do 23. godine? Inače, danas, sa mnom studiraju ljudi kojima je skoro četrdeseta i bolji su studenti od ovih koji imaju 19.
2. Poslodavci će misliti da sam dangubila dve godine života i da sam neozbiljna.
Danas smatram da će poslodavci pre da zaposle nekog ko je motivisan, snalažljiv i informisan, no nekoga ko je završio 2 fakulteta u roku, zar ne?
3. Mama i tata će da polude. Još kad čuju da sa akademskih prelazim na strukovne studije!
Bila sam u pravu. Poludeli su kad sam im saopštila. Mislim da je saopštavanje i taj razgovor sa njima bilo nešto najteže u celom procesu. Mesec dana su mislili da se šalim, a onda je usledilo razočarenje i kuknjava. Upravo zato što se prebacujem na visoku školu i zato što sam propustila dve godine.
Svi vi koji planirate promenu fakulteta i ne očekujete dobru reakciju roditelja, iz ličnog iskustva ću vam reći: proćiće ih i čim prođe prvi ispitni rok na novom faksu! Danas, dve godine kasnije, moji roditelji su ponosni na mene i apsoutno su prihvatili ovu odluku, a Filološkog se niko više ni ne seća.
Važno je kada se prebacite na nov fakultet da im date povoda da budu ponosni, to će ublažiti svaku ranu.
I još jedna stvar, nemojte nikada zbog svojih roditelja ostati na fakultetu koji ne volite! Ne studiraju oni nego vi. Niste osmaci kojima roditelji još uvek mogu da biraju život. Postupite kao zrele osobe i napravite izbor za sebe i zbog sebe. Možda će pokušati da vam poljuljaju odluku, da vas propitaju jel to dobro. To je sve u redu, jedino što ne bi bilo u redu je da samo zbog njihovog insistiranja ostanete nad istom provalijom.
4. Kako ću sve iz početka?
Isto kao prošli put kad se počinjalo, samo ovoga puta na pravom mestu.
5. Strah da ću opet pogrešiti u odabiru fakulteta
… je bar meni bilo najveća zabluda.
Toliko sam se osetila poletno u toj prvoj godini kad sam se prebacila jer sam na mestu na kojem želim da sam bez frke nanizala sve desetke i da dan danas sa zanimanjem slušam sve predmete. I sa radošću idem na fakultet – čak i kada imam ispite.
6. Baciću skoro dve godine truda koji sam uložila na Filološki
Nisam bacila ni minut vremena. Svaki tren tamo je imao nekakvu poentu. Makar u sticanju prijateljstava i znanja. Na Filološkom sam upoznala mnogo sjajnih ljudi i naučila sam češki za koji me na razgovorima za praksu i posao uvek pohvale.
…
Sa svim ovim izgovorima sam se pozdravila, rešila sam da budem hrabra i da presečem vezu sa nečim što me ne zanima.
Stoga, ukoliko vam je loše na trenutnom fakultetu i znate drugo mesto na kom sebe vidite – ne gubite više ni čas na obrazovanje koje nije u skladu sa vašim interesovanjima, stisnite petlju i učinite sebe ponosnim.
I ne žalite za prethodnim fakultetom, jeste otrcano reći ali ljudi smo i grešimo.
Baš kao što u naslovu piše promena fakulteta za mene je najbolja odluka ikada. Nema tih reči kojima bih mogla izraziti koliko sam presrećna jer studiram turizam i jer ću po struci biti turizmolog. Želim i svima vama koji ste u procesu promene isti osećaj!
[…] Ali obećavam uskoro jedan tekst koji se tiče skupljanja hrabrosti jer sam i sama prošla kroz promenu fakulteta, koja ni malo nije […]
Bravo! Ja nisam menjala fakultet ali sam pauzirala godinu dana jer nisam upala na željeni odmah po završetku srednje škole. Vrlo su slične situacije i osećanja. Stres, nerviranje, osećanje niže vrednosti jer svi sem mene uveliko studiraju… Ali sve se to zaboravilo kada sam naredne godine videla svoje ime iznad crte na željenom fakultetu. 🙂
Moram da uzvratim jedno BRAVO! 🙂 Odličnu stvar si učinila jer si čekala ono što zaista želiš i nisi prihvatila ništa manje od toga za zamenu.
[…] P.s. Ako vam se na vašem fakultetu ne sviđa baš ni jedan predmet i svaki odlazak na predavanja vam predstavlja mučenje možda bi bilo dobro da pročitate ovaj moj tekst. […]