Kako biste se legalno bavili poslom turističkog vodiča u Srbiji prema propisima morate posedovati licencu. Isto važi i za praćenje grupa na putovanjima u inostranstvo. Naravno, ovo nije uslov da ćete kao vodič i početi da radite – prva sam vodila više tura u inostranstvu bez licence, što nije pohvalno, ali smatrala sam da da bih pošla u tom pravcu ozvaničenja moram prvo da se oprobam u tom poslu i vidim jel to uopšte za mene.
U ovom tekstu bih pak volela da vam predstavim celu proceduru dobijanja licence korak po korak kroz moje lično iskustvo iz perioda oktobar 2018 – mart 2019
Konkurisanje
Vreme: Kraj septembra, tokom oktobra
Svake godine (uglavnom) Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija objavljuje konkurs za polaganje stručnog ispita za turističkog vodiča. Par dana pre početka prijavljivanja objave i koji su vam dokumenti potrebni za konkurisanje. Prikupite ih pre tog dana (počnite što pre) i kada dođe dan predaje dokumenata budite brzi sa predajom jer je broj kandidata koji mogu ući u proces ograničen. Šta podrazumevam pod time da budete brzi? Ukoliko ste iz Beograda nacrtajte se u Glavnoj pošti još u ponoć kako biste brzom poštom poslali svoja dokumenta, ukoliko pak niste, dođite u vašu lokalnu poštu čim je otvore ujutru. Bez brige, i u slučaju da niste iz Beograda stižete da se nađete na listi kandidata ako odmah ujutru podnesete.
Tips & tricks: Predala sam dokumenta među prvih 15 kadidata što je značilo da su me uvek u prvoj grupi čekala dalja testiranja. Ako ne volite da „kroz sve prolazite prvi“ i radije biste čuli kako su prethodne grupe pošle onda ne budite ja i ne gurajte se da među prvima predate dokumenta. 🙂
Psiho-test
Vreme: Novembar ili decembar
Prvi zvanični korak. Kada izađu spiskovi saznaćete i svoj termin u kom ćete odraditi psiho-test. On se sastoji iz dva dela: pismenog i usmenog. Pismeni deo traje oko 3 sata, sastoji se iz više različitih testova npr. memorije, testa ličnosti, testa iz opšte kulture. Kada završite ovo, daće vam papirić sa vašim terminom za usmeni razgovor sa psihologom. Generalno, ovog dela ne bi trebalo da se bojite, 90% ljudi prođe.
Lično, pismeni deo mi je bio jako naporan jer sam 3 sata bila fokusirana i kada sam izašla sa tog ispita sećam se da sam se osećala premoreno i iscrpljeno.
Usmeni deo je bio prijatan, bila sam na razgovoru sa psihološkinjom koja je bila veoma ljubazna i razgovarale smo kratko o mom pismenom delu ispita, a najviše o mom životu, interesovanjima i razmišljanjima. Na kraju mi je čestitala i rekla da krenem da spremam ispit iz jezika.
Tips & tricks: Kada završite pismeni deo psiho-testa čekaju vas papirići sa terminima u koje možete doći na usmeni deo. Što pre završite to vas pre veći izbora broj termina čeka (birate sami).
Ispit iz jezika
Vreme: Januar ili februar
Kako biste postali turisitčki vodič neophodno je da govorite jedan strani jezik tečno. Izbor koji jezik ćete polagati je zaista veliki, no možte se opredeliti kao i većina za engleski jezik, ali tu su i naravno španski, francuski, ruski, grčki i ostali jezici koje Ministarstvo daje kao mogućnost. Neophodno je da budete minimum B2 nivo.
Što se tiče ispita iz jezika, on se baš kao i psiho-test sastoji iz pismenog i usmenog dela, sa tim da se ovoga puta oni rade odmah (ni pola sata kasnije) jedan za drugim bez par dana razmaka.
Prvo ćete dobiti 4 strane testa gde će se testirati vaše razumevanje pročitanog teksta, vokabular, gramatika, itd. Zatim, vrlo brzo vaš test će biti pregledan i ukoliko zadovoljavate minimalni broj bodova će uslediti usmeni deo. Na usmenom delu izvlačite jedno pitanje o kom treba da započnete konverzaciju sa profesorom. Nije važno ono šta ćete reći već da li umete da vodite konverzaciju.
Lično se za ovaj korak nisam preterano spremala. Smatrala sam da znam engleski na nivou B2, ali da ne bih baš „zabušavala“ par dana pred test sam često razgovarala na engleskom sa koleginicom sa fakulteta koja je baš kao i ja bila u proceduri za dobijanje licence.
Tips & tricks 1:
Pismeni deo je po meni bio malo teži, ali ne brinite nije visok broj bodova neophodan za prolaz na usmeni deo.
Tips & tricks 2:
Možete u vašu licencu upisati i još neki jezik koji govorite osim tog koji polažete, ali za tako nešto vam je potreban sertifikat koji je priznat (npr. za španski Servantesov).
Teorijski ispiti
Vreme: Februar ili mart
Manje od mesec dana nakon polaganja jezika usledilo je 6 teorijskih ispita: informativno-vodička služba u turizmu, agencijsko i hotelijersko poslovanje, društveno uređenje, turistička politika i propisi u turizmu, nacionalna istorija i
turistički resursi.
Ovih šest ispita spremala sam otprilike 6 nedelja. Smatram da je trebalo i ranije da počnem jer radim puno radno vreme i u danu sam imala svega 4-5 sati za učenje. Ipak, prošla sam i naučila sam sve jer imam dosta znanja o ovim predmetima sa Visoke turističke škole čiji sam student.
Potrebno vreme za spremanje ovih ispita zavisi najviše od tri faktora:
– Kada ste poslednji put učili? Mnoge starije kolege završile su svoje školovanje pre 10 i više godina, upravo oni su mi se žalili na taj moment da su se odavno odvikli od učenja i da im je teško pao povratak knjizi. Tako da, ukoliko niste skoro završili studije ili niste student računajte i na taj faktor ponovnog navikavanja na učenje.
– Da li imate znanje iz ovih predmeta? Meni je ova činjenica mnogo pomogla, sve predmete sem nacionalne istorije i informativno-vodičke službe sam već polagala nedavno na fakultetu. Ukoliko ste iz neke „leve“ struke očekujte da će vam biti potrebno više vremena nego nama koji smo sve ovo već učili.
– Koliko imate vremena? Oni koji rade puno radno vreme kao ja svakako imaju manje vremena u danu za učenje i trebalo bi ranije da počnu.
Kada govorimo o mojim utiscima sa ispitima, smatram da su profesori bili i više nego korektni i zahtevali su pre svega osnovno znanje i razumevanje gradiva. Po mom ličnom mišljenju, puštali su i kandidate koji i nisu bili za prolaz, ali nekada je stvar sreće: koje će vam pitanje i koji će vam profesor zapasti.
Literaturu iz koje učite za ispite objavljuje Ministarstvo još na početku konkursa.
Treba napomenuti da od 6 ispita možete pasti najviše 2 i onda se spremate za popravni koji sledi kroz koju nedelju.
Tips & tricks: Pročitajte moj tekst o učenju po ključnim rečima i uz pomoć mapa uma kako biste uz manje muke spremili ispite. 🙂
Praktični ispit
Vreme: April ili maj (u mom slučaju je bilo 4 grupe raspoređene na 4 nedelje -polaže se radnim danima)
Praktični ispit traje 2 dana. Tokom ta dva dana odgovarate u autobusu i dva puta u manastirima.
Kako početi pripremu za ovako nešto? Itinerer je već godinama standardni i ne menja se, ide se rutom: Beograd – Manasija – Ravanica – Ljubostinja – Kopaonik (gde je noćenje) – Studenica – Žiča. Dakle, samim tim možete znati da treba da spremate gradove, regije, prirodne i kulturne odlike, istorijat upravo sa tog pravca.
Priče pripremate sami, ali potrudite se da to bude iz zvanične literature koju mahom možete pronaći na Geografskom fakultetu. Lično, osim toga sam kao izvor koristila i brošure turisitčkih organizacija koje sam pokupila na štandovima na Sajmu turizma, a takođe sam gledala i brojne priloge RTS-a o nekim mestima (npr. o keltskom utvrđenju na planini Juhor).
U celoj pripremi nikako ne propustite da odete na pripremne ture. Organizuju ih Mladi za turizam i Udruženje turističkih vodiča. Meni je više odgovaralo po datumima da idem sa UTV i bila sam zadovoljna, ali čula sam i utiske onih koji su išli sa Mladi za turizam i oni su pozitivni. Ono što ne treba da očekujete od ovih tura je da će vas one pripremiti i da ćete nakon njih sve znati. Zapravo, nakon njih ćete samo dobiti viziju šta vas sve čeka i videćete manastire u kojima polažete uživo (što je jako bitno jer odgovarate gotovo svaki deo). Oni koji nikada nisu imali prilike da pričaju na mikrofon u povratku sa pripremnih izleta dobili su tu mogućnost. A osim toga, na turama ćete upoznati kolege koji polažu kao i vi i sa njima ćete moći razmeniti informacije koje imate i zasigurno ćete biti jedni drugima pomoć i podrška kad dođu ispiti na red. I što je najvažnije, lepo ćete se družiti.
Moj termin polaganja je bio početkom aprila, što je čini mi se najranije ikada u poslednjih par godina! Iskrena da budem, nisam očekivala da će biti tako rano, pa sam se od 2 nedelje pred ispit (kada sam saznala termin) do dan pred ispit doslovno „ubijala od učenja“. Bilo je izuzetno naporno, ali i korisno jer sam toliko toga naučila o svojoj zemlji i nakon ovog ispita mnogo više cenim naše prirodne i kulturne odlike.
Ispit u autobusu izgleda ovako: još na početku proziva se jedan kandidat, a nakon njega se smenjuju ostali nasumičnim izborom tročlane komisije, kao na traci. Svaki kandidat kreće priču sa onim pored čega prolazimo, o značaju, o istoriji, o položaju, itd. To odgovaranje traje u proseku 10 minuta, ukoliko je komisija zadovoljna najverovatnije će vas pitati da pričate na stranom jeziku koji ste polagali. Taj deo izlaganja traje maksimalno dva minuta, a kada vam zatraže da pričate na stranom jeziku uglavnom znači da ste prošli deo u autobusu i da najverovatnije nećete opet biti prozvani.
Ipak, može se desiti i da komisija ne bude zadovoljna vašim odgovorom iz različitih razloga: jer govorite nepovezano, jer upotrbeljavate ulične izraze, jer govorite netačne informacije, jer niste spomenuli nešto važno, jer govorite Wikipedijske činjenice, itd. U slučaju nezadovoljstva, komsija će vam vrlo brzo upasti u reč i dati smernice ili ako ne poslušate smernice ili vam još uvek „nešto fali“ bićete vraćeni na mesto. No, ne očajavajte! Još koliko istog dana, ali ipak najverovatnije sutradan u polasku sa Kopaonika ćete dobiti ponovo šansu da se pokažete.
Deo sa odgovaranjem u autobusu je svakako nezahvalan, može vas prozvati prve još na parkingu u Beogradu i onda ukoliko budete dobri možete da budete mirni u autobusu do kraja puta i samo obnavljate manastir kako koji nailazi, a može se i dogoditi da vas prozove tek drugi dan na Kopaoniku. Nezahvalno je jer svakako dok god vas ne prozove vi čitate-obnavljate oblast koja sledi kada kandidat koji trenutno odgovara završi i očekujete sve vreme da li ćete vi biti sledeći, pa ako ne budete, obnavljate još uvek i tako u krug dok ne budete prozvani.
Polaganje u manastirima je drugačija priča. Kod njih je potrebno da spremite istorijat, arhitekturu i živopis. Svi odgovaraju još prvi dan, jedan deo kandidata odgovara Manasiju, drugi deo Ravanicu i treći deo Ljubostinju. Kada se radi o živopisu ovih manastira po ulasku u njih, ukoliko su kandidati kolegijalni pravite dogovor ko će koji zid/deo da odgovara. Kada govorimo o manastiru Studenica, njega odgovaraju svi i spremite sve – svaku ikonu, svaki portal, svaki pedalj, ne izostavite ništa. Manastir Žiča je „popravni“ manastir za one koji se nisu najbolje pokazali u prethodnim manastirima.
Htela bih da dodam da ne dozvolite da vas zaplaši živopis manastira! Program slikanja fresaka je uglavnom isti ili slični i kada skapirate jedan, drugi će vam biti samo nadovezivanje znanja. Osim toga, najvažnije je da znate 12 velikih hrišćanskih praznika i Hristove parabole i kada to pročitate biće vam vrlo lako da savladate svaki manastir.
Kada prođe Žiča, eventualno će prozvati još par ljudi u autobusu koji do sada nisu pokazali znanje ili su na ivici za prolaz. A zatim na pumpi u Batočini sledi „ne nemoj mi prići“ momenat. Odnosno, komisija će prići diskretno na pumpi na pauzi onima koji su pali ispit i saopštiti im iz kog razloga, a ostalima će čestitati kako se završi pauza u autobusu.
Tips & tricks:
– Učlanite se u stare grupe Turistički vodiči i pratioci (pa pored piše godina) i prelistajte ih, tamo ćete naći mnogo korisnih informacija i materijala.
– Budite kolegijalni, razmenjujte informacije, utiske i iskustvo sa ispita, pogotovo se ovo ceni na samim ispitima.
– Ova procedura je jako stresna sama po sebi, a stres ćete najbolje ublažiti tako što ćete za svaki deo ispita početi da se spremate u pravo vreme.
– Pred komisijom na praktičnom delu se ponašajte kao što biste prema svojim putnicima: budite prijatni, nasmejani, ljubazni, izražavajte se kao obrazovan čovek i ne koristite žargone. I nikako, ali nikako ne pozdravljajte komsiju na mirkofon kao da ste Zvezda granda koja se zahvaljuje frizerskom salonu iz Sopota – to ih baš nervira.
Iako je ovo za mene bio možda najstresniji ispit ikada i trenutno izjavljujem da nikada kroz to ne bih prolazila ponovo svakako je to proces na koji sam jako ponosna i jako sam srećna što danas mogu da kažem da sam licencirani turistički vodič. Verujte mi vredi sva ta muka ovog papira u ruci. Srećno!
P.s. Ako smatrate da nešto važno nisam navela u ovom tekstu ili nešto nije bilo dovoljno jasno objašnjeno i slično – slobodno mi pišite kako bih mogla da poboljšam ovaj tekst.
p.s.p.s. Ukoliko ti je ovo bilo korisno, možeš me virtuelno častiti kafom! 🙂
Kako biste bili u toku sa mojim novim tekstovima pratite Fejsbuk stranicu Lena Stefanović.