Kako da ti odlasci na predavanja postanu redovni i korisni

Potrebno vreme za čitanje ovog teksta: 5 minuta

Redovnost

„Kad krenemo na fakultet nećemo morati da idemo na predavanja ako ne želimo.“, glasila je informacija koju sam imala dok sam išla u srednju školu. Ta misao mi je zvučala sjajno. Neću morati da idem kod doktora po opravdanje za izostanke i da primenjujem znanje sa časova glume, već se jednostavno neću pojaviti.

Ipak, bez obzira što je jedan deo mene žarko želeo da zaista ne bude na većini predavanja, sebi sam od starta iliti od prvog dana mog bivšeg Filološkog fakulteta naredila da se na predavanja mora ići redovno kao da su obavezna. Kao da je to prosto nastavak srednje škole.

Istina, na Filološkom mi predavanja uglavnom i nisu bila obavezna, čak ni dodatne poene nisu nosila. I iako je to bio fakultet na kom me skoro ni jedan predmet nije interesovao, odlazila sam redovno na predavanja – pa čak i kod profesora koji kako progovore bi me uspavali. Motivisala sam se na razne načine: kafom, slatkišima, da mi je to super za šetnju od Zelenjaka do fakulteta ako je sunčan dan, da će tu biti onaj simpatični dečko sa druge katedre, itd..

Možda vam ovo zvuči suludo, ali ako ne ništa od tog siljenja je proizišlo nešto pozitivno:  navika da na predavanjima budem redovna.

To mi je poslužilo tek kasnije, kada sam upisala pravu obrazovnu ustanovu za svoja interesovanja i budućnost (Visoku turističku školu), tada sam na predavanja počela da idem sa namerom da ih zaista i slušam i naučim nešto. A možda je i samo do toga da ne bi trebalo da vam predstavlja problem da idete na predavanja ako vas zaista zanima ono što studirate.

Stoga, moj savet za motivaciju za odlazak na predavanja (ako ćemo po ličnom iskustvu) je da budete istrajni neko vreme dok se ne naviknete da vam je to prosto obaveza koju ne izbegavate i da kada vam se ne ide ne dozvolite detetu u sebi da vam kaže NEĆU. 🙂 Najteže je steći naviku, a posle kada je prisvojite onda sve ide mnogo lakše i prelazite na sledeći nivo, a to je da dolazite sa nekom svrhom.

Dakle, veče pred rešite da sutra morate na predavanja, navite sat, odaljte telefon u što dalji ugao sobe (kako biste morali da ustanete iz kreveta da ugasite alarm) i nemojte dati sebi da se pokolebate. Ubedite se da će vam to doneti samo korist i da ćete biti ponosni na sebe što ste istrajali u odluci. Pobedite tog lenjivca.

Ipak, htela bih da se ogradim. Predavanja koja su za izbegavanje jesu ona koja ispunjavaju sledeće kriterijume:
– profesor vas uspavljuje kako progovori ili ne ume da objašnjava materiju;
– ne nosi poene niti preduslov za izlazak na ispit.
U tom slučaju vam preporučujem da pre učinite nešto korisno za sebe, naprimer možete da podvučete unapred za ispit deo gradiva koji se predaje tog dana umesto što ćete izgubiti sat i po u amfiteatru. Em ćete sebi olakšati posao kad dođe na red priprema ispita, em nećete osećati grižu savest što niste na fakultetu.

P.s. Ako vam se na vašem fakultetu ne sviđa baš ni jedan predmet i svaki odlazak na predavanja vam predstavlja mučenje možda bi bilo dobro da pročitate ovaj moj tekst.

Korisnost 

Ako niste ranoranilac a ustali ste na taj alarm u 6:30, ako ste već istrpeli gužvanje u prevozu, ako ste već seli u taj amfiteatar – nemojte da vaše vreme tu bude bačeno tako što ćete „gledati kroz profesora“. Nije ni svrha doći na predavanje čisto da vas profesor vidi da ste dolazili ili kako bi mama i tata bili srećni što ste vi redovni.

Verujem da se od većine profesora može naučiti nešto i da vam predavanja mogu i te kako pomoći da lakše razumete gradivo koje ćete spremati za ispit.

Ono što obavezno i uvek radim jeste sedanje u štreberski prvi ili drugi red. Zašto?
1. Daleko ste od ekipe iz „šaraga“ (okej, znam da je ovo izraz za bus, ali primenimo to ovde) koja najčešće ne prestaje da brblja i ometa. Pored njih ćete ili sami poželeti da se zabavljate i zabušavate, ili će vas u krajnjem slučaju ometati u slušanju profesora.
2. Imate osećaj da profesor vidi svaki vaš pokret, pa ćete osetiti obavezu da iz poštovanja ni jednom ne pogledate na sat, a kamoli da uzmete da čačkate telefon.
3. Ono glavno što niko nikada ni jednim argumentom ne može da mi ospori: u prvim redovima je najbolja koncentracija.

Kako biste aktivno slušali profesora za početak donesite odluku da zaista želite da ga slušate.

Zamislite da je on vaša drugarica koja ima nešto važno da vam ispriča i da morate biti udubljeni u njeno izlaganje kako biste u svakom trenutku ako napravi pauzu u celini priče mogli da date neki komentar.

Dakle, pojednostavljeno: slušajte profesora spremni da će vas u svakom trenutku pitati šta vi mislite o tome što je upravo rekao. Ako je pak neka kompleksija tema i još uvek ne možete da formirate mišljenje razmišljajte onda šta biste rekli da naglo prekine izlaganje i kaže: „Da li je bilo nekih nejasnoća?“.

Još jedan metod koji primenjujem kod profesora kod kojih nema mnogo komunikacije sa studentima jeste da beležim skoro sve što profesor govori a da smatram da je važno.  Hrpa beleški vam može dosta pomoći kada budete podvlačili za ispit jer ćete tako najbrže shvatiti šta je profesoru najvažnije da znate. Primera radi, zahvaljujući svesci punoj beležaka sa predavanja položila sam lako i to sa desetkom jedan od najtežih predmeta jer profesorka volela da se razmišlja više od pukih podataka koji pišu u knjizi. Beleške mi su dešifrovale njena očekivanja. 🙂

Beleške će vas koncentrisati na predavanje jer ćete konstantno biti u niskom startu da važnu misao profesora ulovite i zapamtite kako biste je zapisali. 

Naravno, ako je predavanje interaktivno onda još bolje! Nemojte se stideti da podignete ruku i učestvujete. Budite radoznali i pitajte profesora ili kolege. Niko vam neće zameriti ako date pogrešan odgovor, mišljenje koje baš nije shvatljivo, ako postavite pitanje ili slično. Učestvujte! To može mnogo da vam olakša u shvatanju predmeta.

Meni kod tih interaktivnih predavanja mozak radi sto na sat i čini mi se ponekad da bi me neke kolege najradije gađale jer na svako pitanje profesora za studente dižem ruku. Iako sam vrlo svesna da u većini slučajeva i nemam baš uvek neki brilijantan odgovor. 🙂

Upravo je tu suština stvari: da vam ta predavanja posluže da lakše spremite ispit i da vidite kako profesor razmišlja.


A kako se vi motivišete da odete na predavanja i aktivno slušate profesore?

P.s. Kako biste stalno bili u toku sa mojim novim tekstovima pratite Fejsbuk stranicu Lena Stefanović.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *